AC Milan
Ne morate biti zakleti pripadnik skupine 'Brigade Rossonere', ne morate biti mrzitelj Intera i Juventusa, i ne morate biti Silvio Berlusconi da biste ustvrdili kako je AC Milan jedan od najvećih klubova na cijelome svijetu
Šesnaesterostruki prvak Čizme, pet kupova Italije, šest puta europski šampion, trostruki prvak svijeta... Ovo su samo neki od naslova kojima se diči famozna 'squadra' sa San Sira, stadiona koji se još naziva i nogometnom Scalom, aludirajući na famoznu milansku opernu dvoranu.
U više od stoljeća postojanja klubom su prodefilirali deseci nogometnih besmrtnika - trenera, igrača, predsjednika i ostalih likova čije priče danas objedinjuje muzej AC Milana.
Stadion San Siro prima 85 tisuća ljudi: zovu ga 'nogometna Scala', a na njemu, za razliku od slavne operne kuće, uglavnom pjeva publika
Korijeni AC Milana sežu do 19. stoljeća. Klub koji će uskoro harati 'calciom' osnovala je 1899. godine grupa engleskih nogometnih zaljubljenika predvođena Alfredom Edwardsom u sobi 'Hotela du Nord'. Jedna vinarija u milanskoj Via Berchet postala im je glavno sjedište, a kolektiv se tada zvao Milan Football & Cricket Club. Otočka iluzija da bi kriket mogao opstati u Italiji ubrzo se rasplinula, ali se nogometna sekcija razvila dok si rekao keks.
Mnogi veliki klubovi imaju jednu ili dvije osobe čija su karizma, utjecaj i osvojeni trofeji ostavili takav trag da se povijest tog kolektiva dijeli na vrijeme prije i vrijeme poslije djelovanja dotične osobe. U AC Milanu, međutim, postoji više takvih ličnosti. Od nezaboravnih igrača, preko nekih od najvećih svjetskih trenera, do predsjednika. Prvom čelniku AC Milana Edwardsu trebale su svega dvije godine (od osnutka kluba 1899. do 1901) da osvoji povijesni prvi naslov za 'rossonere'.
Aktualni 'presidente' Silvio Berlusconi, koji ujedno predsjedava i talijanskom vladom, najtrofejniji je predsjednik i najizgledniji kandidat za ranije spomenutu titulu središnje osobe u povijesti kluba.
Otkad je ovaj kontroverzni političar, tajkun, medijski mogul i tko zna što još preuzeo momčad sa San Sira, klub je osvojio šest 'scudetta', četiri naslova prvaka Europe, jedan talijanski kup i još 'naramak' interkontinentalnih kupova, superkupova i inih trofeja. Upravo je u njegovoj eri AC Milan zakoračio u onaj najviši rang svjetskih klubova, rang u kojem njegovo ime postaje jedna od prvih asocijacija kada se prosječnom Zemljaninu spomene riječ 'nogomet'.
Kad je riječ o igračima koji su ostavili najdublji trag, među cijelom vojskom 'besmrtnika' odskače jedno ime - Franco Baresi. Čovjek koji je od 1977. do 1997. komandirao obranom Milanesa prošao je sve - od propadanja momčadi u drugu ligu početkom 80-ih do višenavratnog penjanja na krov Europe. S Milanom je osvojio 14 velikih trofeja, a u javnoj anketi izabran je za igrača stoljeća.
Baresi je lidersku palicu naslijedio od legendarnog Giannija Rivere, lucidnog veznjaka koji je u 'crveno-crnima' proveo 18 sezona i smatra se jednim od najvećih talijanskih igrača ikada.
Ono što su nekada bili Gianni Rivera i Franco Baresi danas je Paolo Maldini, ikona 'crveno-crne' obrane i talijanske reprezentacije, 36-godišnjak koji je cijeli svoj igrački vijek proveo na San Siru.
No slavu AC Milana pronosili su i mnogi inozemni igrači. U 50-ima je to bio mitski tercet Šveđana: Gunnar Gren, Gunnar Nordhal i Nils Liedholm, poznatiji kao 'Gre-No-Li trio'. Gren i Nordhal su inače nastupili i na Svjetskom prvenstvu 1958. godine na kojem je domaćin Švedska u finalu poražena od Brazila predvođenog Peleom, Garrinchom i ostalim brazilskim velikanima.
Što tek reći na nizozemsku koloniju koja je krajem 80-ih i početkom 90-ih u dresu Milana drmala svijetom... U obrani Frank Rijkaard, Ruud Gullit u vezi, a u napadu nikad prežaljeni Marco van Basten, igrač čiju je veličanstvenu karijeru prekinula neizlječiva ozljeda zgloba, a i danas mnogi smatraju kako bi Van Basten, da je odigrao još nekoliko sezona, dostigao velikane poput Pelea i Maradone...